Ispada da je finale sezone ipak skoro pa dvostruka epizoda, jer traje nešto više od 66 minuta (iako, usput budi rečeno, novi materijal vidimo tek tri minute nakon početka epizode) pa zamjerka vezana uz završetak prvog dijela malo gubi na snazi. Kao što se i dalo pretpostaviti, situacija na Caprici se riješila vrlo brzo - iako, uz dosta iznenađenja...

Prvo iznenađenje je da je brat Cavil Cylon. Dean Stockwell ponovo oduševljava, ovoga puta scenom razgovora sa jednom svojom kopijom u zatvoru: "Nisam prokleti Cylon! Nisam..." (ugleda svoju kopiju) "Oh... Dobro, u redu onda." Ironična stvar kod Cavila (dakle, redovnika) je to da on doista ne vjeruje u postojanje bilo kakvog boga, a čak i kaže da to govori ostalima "već godinama".

Drugo iznenađenje je da Cyloni odlaze, odustaju od svoje potjere za ljudima. Ovo je prva od nekoliko vrhunskih scena u epizodi, kad Cavil kaže "Nema štete", a Adama mu odgovori "Nema štete. U potpunosti ste izbrisali našu vrstu i uništili našu civilizaciju."

Glavna radnja epizode se okreće oko predsjedničkih izbora. Još jedna ironična stvar je da upravo Tigh - čovjek koji ju je pred par mjeseci stavio iza rešetaka - pomaže Roslin namjestiti izbore. Ovo je prvi put da se ne osjeti nedostatak Billyja - nekako sumnjam da bi on bio sposoban učiniti nešto toliko protuzakonito. Ponovo imamo vrhunsku scenu između Roslin i Adame, koji shvaćaju da je Baltar nesposoban, ali ipak ne žele prevariti narod i živjeti sa "rakom u srcu". Uostalom, kad bi doista namjestili izbore, gdje bi bila granica takvim stvarima? Postoji li garancija da neće takvo nešto ponovo učiniti čim im se ne svidi volja naroda?

Dobar dio Baltarovih razloga za naseljenje na Novu Capricu je i Gina, jedna od modela Broj Šest, s kojom je planirao živjeti skupa. No, shvatila je da je on ipak ne voli - unatoč njegovoj neuzvraćenoj ljubavi, odlučuje prepustiti mu svoje tijelo iz nekog osjećaja odanosti. Pozadinska glazba Beara McCreareyja nam pomaže shvatiti da je vođenje ljubavi ili bilo kakav fizički kontakt još uvijek jednak silovanju za Ginu. Istovremeno je sa ovom scenom isprepletena scena inauguracije, na kojoj su Adama i Roslin spuštenih glava, znajući da je flota jedan korak bliže propasti.

A sada, nešto potpuno drugačije! Godinu dana kasnije! Potpuno neočekivan i hrabar potez producenata i scenarista. Više ništa nije kao što je bilo do sada. Skoro svi su na Novoj Caprici, Kara i Tigh su najbolji prijatelji, Lee i Kara se ne podnose (možda ono bezobrazno žvaljenje sa Andersom ima nešto s tim), Adama ima brkove i misli da se Cyloni više neće pojavljivati, Lee se udebljao, Pegasus i Galactica su jedva u stanju pripravnosti, Tyrol i Cally su vjenčani, Roslin ponovo radi kao učiteljica, sve je u rasulu... Iskreno se nadam da će sve ove stvari biti objašnjene u trećoj sezoni (odnosno, siguran sam da hoće).

Za sad izgleda da je Adami najviše koristila ova (privremena) odsutnost cylonske prijetnje - puno je opušteniji nego ikad do sada, čak kaže da sumnja kako će se Cyloni vratiti. Biti će zanimljivo vidjeti kako će se nositi sa odgovornosti spašavanja posljednjih 39 tisuća pripadnika ljudske rase.

Jasno je zašto je upravo Gaeta Baltarov pomoćnik - upravo on je njegov najveći obožavatelj (The Hand of God), a i on je taj koji je otkrio izbornu urotu zbog koje je Baltar postao predsjednikom. No čini mi se da je i Gaeta vidio stvarno stanje stvari nakon par tjedana ili mjeseci novog mandata.

Najveća ironija epizode leži u činjenici da je Baltar već po drugi puta izravno odgovoran za dovođenje čovječanstva do ruba propasti - ovog puta zbog atomske bombe čija eksplozija je privukla Cylone do Nove Caprice.

Iako je zapravo zadnjih čitavih 20 minuta jedna velika enigma i reklama za treću sezonu, ipak ne ostavlja dojam napetog izravnog cliffhangera poput onih u Kobol's Last Gleaming ili Resurrection Ship. Unatoč tome, maksimalna ocjena za odličnu epizodu prepunu vrhunskog dijaloga i ultra-hrabar potez preskakanja godine dana, za koji ekipa nijedne druge serije ne bi imala hrabrosti.