No posts found in selected forum category.  



Atlantida
Autor : | Pročitano : 7551 | Verzija za ispis
Ocjena
9.1/10
99 Glasova




Legenda o potonulom kontinentu Atlantidi jedna je od najvećih misterija u povijesti čovječanstva, a do nas je došla preko grčkog filozofa Platona. Naime, Platon je u svojim djelima "Timej" i "Kritija" detaljno opisao izgled, veličinu i lokaciju drevnog kontinenta, otkrivši pritom kako mu je priču o Atlantidi ispričao grčki zakonodavac Solon, a koji ju je čuo od Sonchisa, svećenika u egipatskom hramu u Tebi.

Prema Platonovim navodima, prije devet tisuća godina (odnosno, prije dvanaest tisuća godina, brojivši od danas) zbio se rat s onu stranu "Herkulovih Stupova" (Gibraltarski tjesnac) u kome su se sukobili Atlantiđani i njihovi neprijatelji iz Sredozemlja. Međutim, Atlantida je ubrzo potonula, nakon što ju je zadesio niz potresa.

Iako je Platonov opis Atlantide kako su zemlje sastavljene od krugova kopna i vode poprilično bajkovit, njegov izvještaj i danas je temeljni podatak o postojanju Atlantide. Valja napomenuti kako su i drugi grčki filozofi pisali su o Atlantidi (Aristotel, Plutarh, Marcel itd.)

Od tada pa do danas iznikle su mnogobrojne teorije o mjestu gdje se Atlantida nalazila i na koji je način uništena. Tako nekolicina teorija Atlantidu smješta u Sredozemlje kao "koljevku civilizacije", počevši od Sardinije, preko Malte, Krete i Santorina, istočne obale Cipra, pa sve do Španjolske Andaluzije. Druga skupina teorija smješta ju u područje Crnog mora, uspoređujući kataklizmični nestanak Atlantide s pucanjem bosporske barijere oko 5 500. godine pr. Kr. Naime, nakon što je popustila barijera koja je razdvajala Crno i Sredozemno more, razina vode u Crnom moru naglo se povećala, a plimni je val nosio sve pred sobom duž crnomorske obale. Neke od teorija Atlantidu smiještaju na područje Antarktike, druge na prostor Irske, treće na prostor Kariba, četvrte na prostor Indije i Šri Lanke, itd.

Teorije o nestanku Atlantide također su mnogobrojne, počevši od onih kako je nestala u potresu, preko uništenja u nizu vulkanskih erupcija, pa sve do udara kometa i nuklearnog rata. Teorije koje se baziraju na vulkanskim erupcijama ističu kako se dnom Atlantskog oceana proteže vulkanski aktivna brazda koja je mogla biti odlučujući faktor uništenja Atlantide. Od teroija o kometu i asteroidu najpoznatija je ona Otta Mucka o tzv. Planetoidu A. Fantastične teorije o nuklearnom ratu pretežno se baziraju na kazivanjima starih naroda. Tako je u indijskim epovima "Mahabharata" i "Ramajana" opisana nuklearna eksplozija, američki domorodci pripovjedaju priče o "metalnim pticama" (avionima, možda?) koje su doletjele s juga (jedan od navoda koji ide u prilog tezi kako se Atlantida nalazila u području Antartike), pa sve do egipatske kartuše na kojoj su navodno prikazani helikopter, tenk i još neki drugi strojevi.

Uostalom, sličnosti između civilizacija koje ne bi smjele biti fizički povezane potiču na razmišljanje kako je prije prvih poznatih civilizacija postojala jedna razvijena civilizacija na temelju koje su se razvile sve ostale civilizacije. Najočitiji primjer sličnosti jesu piramidalne strukture koje postoje u različitim dijelovima svijeta, počevši od Egipta, preko Amerike, mezopotamskih zigurata, pa sve do piramida pronađenih u unutrašnjosti Kine. Jedna od najznačajnijih sličnosti jest podudaranje majanskog, egipatskog i mezopotamskog kalendara, kako i gotovo identična organizacija navedenog. Osim toga, same legende o dolasku bogova još su jedan od simptoma postojanja Atlantide. Tako je astečki bog Quetzalquatl stigao lađom s istoka, dok su egipatski bogovi odlazili u zemlju na zapadu. Zanimljivo je napomenuti kako su se sve stare civilizacije izdigle u vrlo kratkom roku, gotovo iz ničega. Nameće se pitanje, nisu li im u tome pomogli potomci drevnih Atlantiđana.

Osim toga, seoba jegulja u Sargaško more, smješteno u Karipskom bazenu jedan je od pokazatelja kako je u Atlantiku nekada davno postojalo nekakvo kopno. Naime, istraživači su zaključili kako se jegulje instiktivno vraćaju na mjesto za parenje, koje je, možda u davnoj prošlosti bilo prepuno slatkovodnih tokova.

Legendu o Atlantidi uvijek su pratile fantastične tvrdnje, poput onih da su Atlantiđani izgradili piramide, da su posjedovali naprednu tehnologiju, možda napredniju i od naše. Međutim, dokazi kako je Sfingu u Gizi erodirala voda prije nekih 10 000 godina, kao i činjenica kako je glava sfinge mnogo manja od tijela (što bi značilo da je izvorna glava ustvari bila npr. lavlja, a da su ju Egipćani preobikovali), daju naslutiti kako i u takvim, fantastičnim pričama, ima trunka istine.

Atlantida je nadahnula brojna književna i druga umjetnička djela. Ovdje valja istaknuti kako se legendom o Atlantidi poslužio i J.R.R. Tolkien pišući o povijesti Međuzemlja. Tako se u "Sillmarilionu" opsiuje uspon, slava, ali i pad i potonuće otoka Numenora zbog nedjela velikog dijela njihovih stanovnika. Vilenjački naziv navedenog otoka glasio je Atalante, a preživjeli iz navedene katastrofe doselili su se u Međuzemlje gdje su postali poznati pod nazivom ljudi sa zapadnih strana (graditelji Gondora, Aragornovi preci).

Posebno zanimljiv pristup legendi o Atlantidi može se pronaći u ciklusu stripova o detektivu nemogućeg Martinu Misteriji. Kroz navedene stripove Atlantida je prikazana kao tehnološki razvijena civilizacija koja je posjedovala svemirske brodova, naprednu genetičku tehnologiju, nuklearno i drugo napredno naoružanje, kriogeničke komore i sl., a nestala je u ratu sa Muom, drugim legendarnim kontinentom.